Kontinentalna Hrvatska Recenzije

Hidropatsko kupalište u Samoboru

Hidropatsko kupalište na Vugrinščaku je pojam poznat svakome tko je bio u Samoboru ali za vas koji još niste tu bili ali ćete biti treba kratak uvod. Samobor je prvi grad na koji nailazite ako u Hrvatsku ulazite iz Slovenije na graničnom prelazu Bregana. Samobor je omiljeno izletničko odredište stanovnika Zagreba, čak do te mjere da rečenica tipa ”Bili smo ovaj vikend u Samoboru.” ima u sebi neku blagu dozu elitizma i prestiža. Osim restorana, šetnica, biciklističkih staza, kremšnita, bermeta i muštarde, svakako je i Hidropatsko kupalište dio šarma Samobora.

Hidropatsko je smješteno podno starog grada samoborskog gdje su nekada bili plemenitaški vrtovi raznih vlasnika utvrđenog grada.
Kupalište je sagrađeno u doba K&K a pretežitom zaslugom cara Franje Josipa. Povijest kupališta započinje krajem kolovoza 1888. Godine kada su se sastali članovi ravnateljstva Samoborske štedionice raspraviti ”visoku” uputu iz Beča. ”Visoka uputa” je nalagala kako se ima proslaviti godišnjica vladanja cara Franje Josipa a sva raspoloživa sredstva pričuvne zaklade štedionice poslati u Beč te ih darovati za potrebe monarhije. Članovi ravnateljstva samoborske štedionice tada su mudro odlučili da drastično smanje sredstva pričuvne zaklade tako što su 500 forinti priložili za potrebe otvaranja medicinskog fakulteta u Zagrebu a ostatak od 2206 forinti i 72 novčića namijenjeno je izgradnji kupališta na Vugrinščaku. Dakle, nitko caru Franji Josipu ne može osporiti zasluge za nastanak kupališta, dali je stvarno tada bila paučina u carskoj blagajni ili je Beč našao način za aktiviranje zaspalih provincijskih forinti vjerojatno nećemo nikada pouzdano znati.
Projekte je izradio arhitekt Martin Pilar a već prvog dana kolovoza sljedeće, dakle 1889. Kupalište je bilo u uporabi. Žene su se kupale prije podne a muškarci poslije podne kako bi se očuvalo javno ćudoređe.
Povijest kupališta je bila dosta burna, česte promjene vlasnika ili zakupaca, početkom 20.st. zdravstveni turizam je potisnuo sportsku i rekreativnu uporabu. Zatvaranja pa otvaranja, usponi i padovi, u zlatno doba livade Vugrinščak tamo su se nalazili uz kupalište, teniska igrališta i klizalište.
Na starom ”Hydropatičkom” kupalištu je nedugo nakon raspada Austro-ugarskog carstva, 3.kolovoza 1919. održan vaterpolo meč, prvi u Hrvatskoj, između HŠK Concordija iz Zagreba te kombinirane momčadi SAK Okić i zagrebačkog Storoka. Concordija je pobijedila 4:0, što danas više nije najbitniji podatak.
Danas muškarci i žene radnim danom koriste iste termine poslije podne jer je prijepodnevno kupanje rezervirano za školsku djecu. Vikendom je cijeli dan na raspolaganju građanstvu po cijeni ulaznice od 20 kuna. U 19.st. ulaz je koštao 10 novčića, uporaba rublja 10 novčića, kupelj u kabini 40 novčića a plivačka poduka sa vlastitim učiteljem 2 forinte. tekst i fotografije Vladimir Kinđerski

About the author

Vladimir Kinđerski

1 Comment

Click here to post a comment